Go to the page content
Genetika | 5 Vrijeme čitanja

Je li debljina nasljedna?

Kada se spominju uzroci debljine, često se postavlja pitanje je li ona nasljedna. U nastavku ćemo objasniti kako geni mogu utjecati na tjelesnu težinu i kolika je vjerojatnost da ćete imati problema s debljinom. Predstavit ćemo i rezultate nekih istraživanja koja govore u prilog povezanosti između genetike i debljine.

Kao što smo već objasnili ovdje, ne mogu se utvrditi specifični uzroci povećanja tjelesne težine i razvoja debljine. Međutim, znamo da je genetika jedan od mogućih uzroka debljine. Istraživanja povezanosti između genetike i debljine koja se trenutno provode pokazuju da geni utječu na to:

  • koliko ćete hrane pojesti u jednom obroku
  • kako ćete odgovoriti na osjećaj sitosti
  • koliko ćete uživati u određenim vrstama hrane
  • koliko ćete energije potrošiti na osnovne tjelesne funkcije (kao što su disanje ili cirkulacija krvi u tijelu)
  • kako i gdje se višak kalorija pohranjuje u obliku masnog tkiva u tijelu

Baš kao što o genima ovisi boja očiju, tako oni mogu odrediti i sklonost povećanju tjelesne težine ili razvoju debljine.

Genetika i debljina: koja je uloga okoline?

Geni igraju središnju ulogu u razvoju debljine. Međutim, ako su genetika i debljina usko povezane, zašto se onda danas naizgled više ljudi bori s debljinom? Prije sto godina vrlo je malo ljudi imalo takvih problema. Može li se onda zaista reći da je debljina nasljedna?

Naši se geni nisu previše promijenili u proteklih sto godina. Štoviše, gotovo su isti kao i prije 50 000 godina. Ono što se promijenilo naša je okolina.

Kao što je genetičar Francis Collins jednom rekao, „genetika puni pištolj, a okolina povlači okidač.” To znači da genski i okolišni faktori možda neće imati nikakvog učinka pojedinačno, no njihova će kombinacija dati određene rezultate. 

Naša je okolina drugačija od one u kojoj su živjeli ljudi prije stotinjak godina. Naime, danas smo okruženi različitim vrstama stresahrane i tehnologije, a jedna je od posljedica interakcije između suvremenog svijeta i naših gena upravo debljina.

Profesor Joseph Proietto, znanstvenik i kliničar specijaliziran za liječenje debljine, objašnjava odnos genetike i debljine na primjeru dviju posuda različitih veličina, jedne od 5 litara, a druge od 50 litara. Ako te posude tijekom noći ostavite vani na kiši, ujutro će biti pune vode.

Ako pogledate obje posude, vidjet ćete da je u većoj više vode nego u manjoj. Profesor Proietto kaže da je to zato što je veća posuda oblikovana tako da u nju može stati više vode. „Drugim riječima, za razvoj debljine potrebni su i genski (dizajn posude) i okolišni faktori (kiša).“

Istraživanje genetike i debljine

Znanstvenici sa Sveučilišta u Michiganu među prvima su otkrili poveznicu između genetike i debljine. Godine 1952. proveli su ispitivanje u kojemu je sudjelovao 81 par blizanaca, kod kojih su se mjerili različiti parametri, uključujući duljinu stopala i podlaktica, pa čak i veličinu nosa.

Na temelju tih mjerenja znanstvenici su mogli utvrditi vjerojatnost da su blizanci naslijedili te različite značajke od svojih roditelja. To se naziva nasljednost. Od svih mjerenih značajki tjelesna težina i opseg struka imali su najveću stopu nasljednosti. U međuvremenu su provedena mnoga ispitivanja u kojima su se uspoređivali blizanci. Znanstvenici su dokazali da identični blizanci imaju sličnu tjelesnu težinu neovisno o tome jesu li odrastali zajedno ili odvojeno.

To je dokaz da okolina, način života i ono što činite nisu jedini faktori koji utječu na tjelesnu težinu, već da težina uvelike ovisi i o genima. Svi ti rezultati zajedno neosporivo dokazuju da su genetika i debljina usko povezane. Prema nekim se dokazima genski doprinos razvoju debljine kreće u rasponu od 40% do 70%. To znači da geni koje ste naslijedili od roditelja mogu povećati vaš rizik od razvoja debljine.

Razmatranje genetike i debljine

No, kako vam ove informacije o genetici i debljini zapravo mogu pomoći u svakodnevnom životu? Na kraju krajeva, gene ne možete promijeniti.

Poznavanje odnosa između genetike i debljine omogućit će vam donošenje informiranih odluka o kontroliranju tjelesne težine. Primjerice, lakše ćete u svojoj okolini prepoznati okidače zbog kojih jedete više ili koji povećavaju rizik od razvoja debljine.

Osim toga, valja napomenuti da ćemo zbog individualnih razlika u genetici i faktorima koji utječu na debljinu možda drugačije odgovoriti na određene vrste terapija. Strategije i terapije koje djeluju kod jedne osobe možda neće djelovati kod druge. Zato je svakoj osobi potreban individualan pristup kontroli tjelesne težine.

Reference
  • Clark PJ. The heritability of certain anthropometric characters as ascertained from measurements of twins. Am J Hum Cenet 1956; 8:49-54.
  • Waalen J. The genetics of human obesity. Translational Research 2014; 164(4):293–301.
  • Guyenet S. The hungry brain. Outsmarting the instincts that make us overeat. New York: Flatiron 2017.
  • Farooqi IS. Genetics of Obesity. In: Thomas A Wadden & George A Bray (eds.). Handbook of Obesity Treatment. New York: Guilford Press 2018;64-74.
  • Guyenet SJ & Schwartz MW. Regulation of Food Intake, Energy Balance, and Body Fat Mass: Implications for the Pathogenesis and Treatment of Obesity. The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 2012; 97:745–755.
  • Morris R. Stranger in a strange land: an optimal-environments account of evolutionary mismatch. Synthese 2018;1-26.
  • Qi L & Cho YA. Gene-environment interaction and obesity. Nutr Rev 2008; 66(12):684–694.
  • Bell CG, Walley AJ & Proguel P. The genetics of human obesity. Nature Reviews - Genetics 2005; 6:221-234.
  • Proietto J. Body Weight Regulation. Essential Knowledge to manage weight and keep it off. Xlibris 2016.

HR23OB00008_11/2023